Priručnik za roditelje

Dragi roditelji,

Diljem svijeta govori se mnogo jezika, u vašoj zemlji, vašem susjedstvu, pa možda čak i unutar vaše obitelji. Jezik/jezici koji se govore u dječjem vrtiću mogu biti različiti od onog/onih koji se govore kod kuće.

Možda niste sigurni opterećujete li svoje dijete ako mu pružite pristup dodatnim jezicima uz one koji se govore kod kuće. Možda imate pitanja o tome kako pomoći djetetu da ovlada svim jezicima koji su potrebni za komunikaciju unutar Vaše obitelji, u susjedstvu, vrtiću i školi. Možda razmišljate i o tome kada i da li uopće započeti s uvođenjem više od jednog jezika u Vašu obitelj. Možda čak smatrate da će dijete kasnije biti u nepovoljnom položaju ako se mora nositi s više jezika od onoga koji se govori u školi.

Kao što si možete pretpostaviti, mnogo je ideja i dvojbi kad je riječ o višejezičnom odgoju. Roditelji često i sami sebe pitaju što su moguće prednosti ili štete od toga za uspjeh njihove djece u školi i kasnije u profesionalnom životu.

Uloga odgajatelja, učitelja i roditelja u ovom kontekstu također je predmet javne rasprave. Odgajatelji mogu podržati dijete tako da se odnose s poštovanjem prema svim jezicima. Nijedan se jezik ne smije smatrati vrednijim, važnijim, ljepšim ili korisnijim od drugoga. Svi su jezici dragocjeni i divni! Odgojitelji bi trebali koristiti što više prilika za razgovor s djecom kroz koje im mogu pomoći da razviju jezične kompetencije koje će im trebati u školi. Vi, kao roditelj, također možete pomoći svom djetetu da razumije, govori i piše jezike koji su u Vašem okruženju važni Vama i Vašem djetetu. Ponosite se time!

Suradnici iz Slovenije, Austrije, Njemačke, Litve i Poljske udružili su svoju stručnost u projektu koji financira program Erasmus+ kako bi Vas i Vaše dijete podržali u višejezičnom odgoju. Predstavit ćemo Vam saznanja o izazovima i, prije svega, mogućnostima učenja različitih jezika. Naučit ćete različite metode kako možete aktivno podržati svoje dijete na putu u našu višejezičnu okolinu. Također ćemo se usredotočiti na poboljšanje djetetovih osnovnih jezičnih vještina (npr. riječi i izraza) u jeziku škole koju će dijete pohađati, već prije negoli krene školu.

Naš je pristup utemeljen na računalno podržanom učenju jezika (CALL). U tu smo svrhu pripremili aplikaciju „Dandelin ide u školu“ za učenje i vježbanje riječi i izraza koji su djetetu potrebni kad krene u školu. Aplikacija je osmišljena za djecu uzrasta 5-8 godina te se može besplatno preuzeti iz trgovina za aplikacije. Dodatno, ovaj priručnik uključuje metode i aktivnosti kojima ćete svom djetetu od ranog djetinjstva pomoći da usvoji jezik koji se koristi u školi.

Ova aplikacija omogućava učenje na zabavan način, podržavajući dječju motiviranost i znatiželju. Istodobno, Vi kao roditelj također možete imati korist od upoznavanja sa školskim jezikom tako da s vašim djetetom pratite predložene aktivnost (vidjeti detaljno Poglavlje 6 o koristi CALL). Dodatno, ove će Vas smjernice podržati pri održavanju i jačanju jezika kojeg ili koje koristite kod kuće.

U sljedećim ćete poglavljima pronaći osnovne informacije o ovladavanju jezikom, višejezičnosti te koristi koju može donijeti računalno podržano učenje jezika (CALL). Poglavlja će uključivati bitne činjenice, neke primjere, neka pitanja za razmišljanje o njima kod kuće, te prijedloge za aktivnosti koje možete provoditi s Vašim djetetom kako biste potakli i jezik korišten u školi i jezik/e u upotrebi kod kuće.

Nadamo se da uživate u čitanju!

Zašto učimo jezik?

Diljem svijeta razvilo se tijekom vremena na tisuće jezika i narječja. Pomoću jezika ljudi mogu stupati u vezu, dijeliti zamisli, osjećaje, ponašanja, običaje i vrijednosti te osnivati zajednice. Sredina u kojoj odrastamo i živimo oblikuje naše vrijednosti. Osim toga, ona također oblikuje naše jezične vještine i rječnik svih jezika s kojima vladamo (takozvani jezični repertoar). Sredina također određuje i način kako govorimo, dakle naš kulturni i jezični identitet te nas čini onakvima kakvi jesmo. Vladanje nekim jezikom i kasnije učenje nekog jezika, na pr. u školi, pomaže nam da se povežemo s ljudima koji „govore istim jezikom“ kao mi. Za djecu, ti ljudi su njihova obitelj, njihovi prijatelji, a kasnije ljudi i dječjem vrtiću, u školi i u radnoj sredini njihove profesije. Potrebna im je uključenost u sve te skupine. Moraju u svim tim skupinama izražavati i podijeliti svoja iskustva, zamisli i emocije.

Kako stječemo znanje ili učimo jezike?

Sposobnost učenja jezika nam je prirođena. Djeca s posebnom znatiželjom i revnošću savladavaju i koriste jezik/e. Svako je dijete u stanju naučiti bilo koji jezik, čak i ako pri tome moraju biti ispunjeni mnogi motorički i senzorski preduvjeti (poput rada pluća, sluha, ovladavanja vibracijama glasnica i st.)

Roditelji ne podučavaju svoju djecu njihovom obiteljskom jeziku na način kako se jezik uči u školi. Djeca obično steknu znanje jezika intuitivno putem izvornih svakodnevnih razgovora, u kontekstu aktivnosti iz dana u dan. Nauče svoj/e prv/i/e jezik/e dobivajući mnoštvo (ne)verbalnih uputa i oponašajući ih čim za to postanu fizički sposobni. Djeca žele sudjelovati u svemu i to čine što prije moguće. Ipak, da bi naučila neki jezik, moraju slušati i što više govoriti sa članovima svoje obitelji, vrtićkim odgojitelji/ca/ma, susjedima itd.

Pri savladavanju nekog jezika djeca slijede korak po korak svoj unutarnji vodič, kroz bitne korake postignute u procesu shvaćanja jezika i izražavanja na njemu. Djeca uče pravila i gramatiku "činjenjem". Do dobi od oko 4-5 godina može se smatrati da su u prihvatljivoj mjeri naučila sve jezične sastojke (od riječi do gramatike do uobičajeni izraza te kako izgovarati i koristiti jezik). Sve to u slučaju da neko fizičko ili mentalno oštećenje ne spriječi taj proces.

No kako god da bilo, sva djeca ne savladavaju jezik istim tempom. Postoji mnoštvo individualnih razlika koje se odnose na usvajanje jezika pa je teško jasno reći u kojoj točki bi dijete trebalo dosegnuti određeni stupanj u procesu stjecanja jezika. Valja uz to reći da tome procesu nikad kraja. Uvijek se za učenje pojavljuje nešto novo, a djeca su jako motivirana da istraže nove informacije i postanu vještija u obiteljskom i školskom jeziku/jezicima. Djeca su željna praviti sve složenije rečenice te razumjeti osnovno i skriveno značenje riječi, rečenica, humor, ironiju i st.

Jezični razvoj

Sažetak: Svako dijete ovladava jezik različitom tempom. Ipak, neki koraci u procesu stjecanja jezičnog znanja uobičajeni su kod sve djece diljem svijeta.

Postoji prirođeni osjećaj za značajke i uporabu jezika.

1

Novorođenčad širom svijeta u stanju je prepoznati melodiju jezika (takozvana prozodija) koju čuju još dok su u majčinom trbuhu. U stanju su razlikovati ovu prozodiju od nepoznate prozodije.

2

Čak i kad plaču, novorođenčad oponaša melodiju jezika koji im je dobro poznat.

3

Mala djeca su univerzalni slušatelji: Mogu razlikovati čak i najmanje smislene fonetske jedinice (takozvane foneme) svakog jezika. Ali prije negoli navrše jednu godinu gube tu sposobnost i specijaliziraju se u jezicima poznate okoline.

4

Vrlo mala djeca guču, ispuštaju zvukove i spajaju zajedno suglasnike i samoglasnike (takozvana prva i druga faza tepanja). Istražuju jezik na sve moguće načine, čak i prije razumijevanja i proizvođenja pojedinih riječi.

Razumijevanje i proizvodnja riječi.

1

Prvo dolazi razumijevanje riječi, a zatim slijedi izgovaranje riječi.

2

Na početku proizvodnje riječi uobičajene su "rečenice od jedne riječi". Na primjer, malo dijete bi pokazalo na loptu i reklo: "lopta", što bi moglo značiti različite stvari, na primjer "To je lopta" ili "Igrajmo se s tom loptom".

3

Broj riječi i izraza koje dijete zna i može koristiti zove se „leksik“. Prvih 50 riječi savlada se vrlo sporo; zatim taj broj poraste znatno i brzo. Zato se ta faza također zove i eksplozija riječi.

4

Slijedi proizvodnja "rečenica od dvije riječi" i "rečenica od tri riječi". To je popraćeno s rastućim razumijevanjem gramatike te kako su riječi raspoređene u slaganju ispravnih rečenica (takozvana sintaksa) određenog jezika. Dijete obično aludira na igranje s loptom kao "Lopta igra." ili "Mama igra lopta.". Gramatika i sintaksa može biti još pogrešna, no u toj fazi roditelji ne bi trebali biti zabrinuti. Normalno je da dijete šaljivo istražuje pravila jezika. Potrajat će neko vrijeme, no većina djece uživa u igranju s riječima, s točnim i netočnim oblicima, sve dok ih oni sami ne učine razumljivima. Roditelji mogu podržati svoju djecu pružajući im mnoge prilike za sudjelovanje u smislenim razgovorima koji su od dječjeg ili zajedničkog interesa (vidjeti dalje u ovome poglavlju ulomak "kako podržavati.").

5

Jednostavne rečenice te dodatne informacije koje nadopunjuju jednostavnu rečenicu (takozvane glavne rečenice i zavisne rečenice) dijete savladava s 4 do 5 godina. U toj fazi dijete bi na primjer reklo, "Mama se danas lopta sa mnom, a tata će nam se pridružiti kasnije." (glavna rečenica + a + glavna rečenica) ili "Mama se danas ne može loptati sa mnom, jer mora raditi." (glavna rečenica + zavisna rečenica). U oba slučaja, drugi dio rečenice uključuje neku dodatnu informaciju koja objašnjava što će se kasnije dogoditi ili zašto se nešto događa.. U toj dobi djeca sve više i više shvaćaju značenje pojmova poput "ranije", "kasnije", "sutra", "jučer". Također, razvijaju i razumijevanje razloga i posljedica za ono što se dogodilo, što se događa ili će se dogoditi. Koristeći sve složenije rečenice i izraze, djeca izražavaju svoje rastuće razumijevanje svijeta.

6

Vremenom, djeca također savladavaju sve složenije značajke jezike, poput ironije, humora ili različitog značenja istih riječi itd. Počinju pričati šale koje, vama kao roditeljima, u početku baš i ne izgledaju smiješne. Ipak, to su prvi koraci prema razvijanju smisla za humor te vremenom vode prema profinjenijim šalama i anegdotama.

Kako se može podržati učenje jezika?

Jedina podrška koja djeci obično treba je mnoštvo prilika da o raznim temama razgovaraju s roditeljima, braćom i sestrama, vršnjacima, učiteljima/učiteljicama itd. Svatko može poslužiti kao jezični uzor. Ipak, prvi među njima se obično nađu u krugu obitelji, jer u svojim prvim godinama djeca provode većinu svoga vremena unutar obitelji s ljudima koji su im najvažniji.

Kao roditelj, vi mnogo pridonosite uranjanju u jezik(e). To znači da putem dnevnog i neprekidnog izlaganje obiteljskom jeziku i školskom jeziku možete pomoći svome djetetu da njima ovlada i da postane sposoban govornik

Što više razgovarate s vašim djetetom o raznim sadržajima - koristeći različite riječi i izraze ili pak iste riječi na razne načine - to će vremenom vaše dijete intuitivno naučiti više riječi. To će mu pomoći da izgradi takozvani bogat vokabular (=sve pojedinačne riječi i izrazi koje neka osoba ukupno zna). Što više popratite vaše djelovanje s pripadajućim riječima (na primjer, dok zalijevate cvijeće možete govoriti, "Zalijevam cvijeće. Potrebna mu je voda"), što više ispravno ponavljate djetetove izjave (na primjer dijete kaže, "Mama, igra loptom." Vi možete reći: "U pravu si. Mama se igra loptom. Želiš li ti loptu?"), to više pomažete vašem djetetu u širenju njegovog vokabulara. Usput, čak ispravljate i gramatičke pogreške. Što više roditelji podrže ovo ovladavanje jezikom tako da u razgovoru s djetetom ponavljaju ispravne oblike ili pak postavljaju otvorena pitanja pozivajući dijete da oblikuje nove rečenice (na pr. "Što tata radi upravo sada?"), to će dijete imati više koristi od tog uzajamnog druženja.

Što češće dijete čuje ispravne oblike riječi i izraza te može sudjelovati u nekom razgovoru - a ne mislimo pritom sa na njegove da ili ne odgovore - to će dijete lakše shvatiti kada upotrijebiti koji izraz. Što više uključite zabavne načine vođenja konverzacije (na pr. uz pjesmu, rime, čitanje dijaloga itd.) ili se uključite u dječje zabavne načine zajedničke igre, to će više to dijete zadržati želju za komunikacijom. Uz to, vaše će dijete na taj način biti upoznato s više gramatičke građe te brzo naučiti potrebna pravila i postati osposobljen govornik jezika. Bogat vokabular, ovladavanje gramatikom i određenim jezičnim pravilima bitni su za kasniji uspjeh u školi.

Zbog toga, u razgovoru s vašim djetetom vrlo je važno koliko mnogo kažete, što kažete i kako nešto kažete. Jednako je toliko važno da dobro slušate i usklađujete se s djetetom. Vaše zalaganje i ponašanje djeluju na dijete tako da želi dati svoj prilog razgovoru!

Kako kroz aktivnosti možete podržati jezični razvoj?

Ako želite, možete započeti neku igru u cilju aktivne podrške ovladavanju jezika, ili možete iskoristiti igru koju je već započelo vaše dijete. To se može dogoditi bilo gdje, u bilo koje doba, na putu i kod kuće, dok čekate autobus ili dok ste u čekaonici za liječnički pregled. Podrška u stjecanju jezičnog znanja može se, na primjer, pružiti putem...

...igre riječi kojima započinju priče, poput

• "Pakirao sam moju torbu"

  Pravila igre:

  

  Varijanta 1 za mlađu djecu: - Držite doista torbu pred sobom i, ako je moguće, imate više stvarnih predmeta, tako da dijete ili djeca mogu izabrati jedan od njih, ako im ništa drugo ne padne na pamet.

  Varijanta 2 za stariju djecu: - Zamislite da imate torbu pred sobom i podijelite s djetetom svoje zamisli što biste stavili u nju.

  Prvo, morate odlučiti zajedno s djetetom/djecom kamo želite otputovati i zašto ćete tamo putovati. Zatim možete zamišljati što vam sve treba ponijeti za tu pustolovinu. Svatko ima o tome svoje zamisli i sudjeluje u pakiranju torbe.

  Roditelj ili vrtićki/a odgojitelj/ica može započeti igru rekavši, "Ja sam spakira/o/la moju torbu, i u nju sam stavi/o/la košulju. Zatim, red je na djetetu da stavi nešto u torbu.

  Dijete mora imenovati predmet koji će spakirati. Uz to, mora zapamtiti i navesti sve što već je u torbi. Zatim, sljedeća osoba nastavlja na isti način, stavlja u torbu te navodi sve što je već u njoj te novi predmet koji stavlja. Svatko je dužan ispravno ponovno imenovati sve predmete (a u slučaju nešto starije djece trebalo bi ih navoditi ispravnim redoslijedom). Kad je svako stavio nešto u torbu, igra se može ili završiti ili nastaviti.

• "Nekoć u davna vremena, življaše..."

  

  Pravila igre:

  Igru započinje jedna osoba riječima: "Nekoć u davna vremena življaše jedna djevojčica koja je putovala u..." Ovdje staje i poziva dijete da nastavi priču s dvije nove rečenice. Zatim, od sljedeće osobe se traži da nastavi priču gdje je prethodna stala. Na taj način postignete da vaše dijete doprinese sve više i više toj priči. Uvijek kad igrate ovu igru, stvarate zajedno novu priču, dok se zabavljate i smijete tome kako se priča razvija.

• "Motrim"

  

  Pravila igre:

  Jedna osoba može započeti rekavši: "Motrim svojim malim okom modrim nešto što počinje sa slovom A, a boja mu je plava." Svi kruže pogledima uokolo te pokušavaju shvatiti na što je osoba mislila. Jedan za drugim igrači nastoji pogoditi ispravan odgovor riječima: "Je li to...? Onaj to pogodi sada preuzima od prethodnog vodstvo u igri i zadaje drugima novu zagonetku.

• "Kako si proveo dan?"

  

  Pravila igre:

  Možete također osmisliti jednu večernju igru. Kad se ide na spavanje, provedite nekoliko minuta u razgovoru o proteklom danu postavljajući jednostavna pitanja: 1) Kako se sada osjećaš? 2) Želiš li nam reći nešto o tvom današnjem danu? 3) Kakve si nove stvari danas otkri/o/la - nauči/o/la? 4) Na čemu možeš zahvaliti današnjem danu. Djeca mogu naizmjence odgovarati na ta pitanja. Mlađa djeca će na početku vjerojatno davati jednostavnije odgovore. Ipak, vidjet ćete da će tijekom vremena dodavati razgovoru sve više i više pojedinosti.

Možete smisliti igru za riječi koje počinju s nekim određenim slovom, slično onoj spomenutoj u igri c). Polazeći od toga, možete postaviti razgovor na bazi sudjelovanja djece u igri. Na primjer, pretpostavimo da vaše dijete želi usmjeriti vaše zanimanje prema nekoj šalici na stolu. U tom slučaju možete nastaviti razgovor s pitanjima o tome što dijete voli piti iz te šalice. Pretpostavimo da dijete spomene neki predmet koji ima žute dijelove. U tom slučaju možete produbiti njegovo zanimanje pitajući ga čega još ima žutog ili čak ispričati koje predmete žute boje vi volite. Na taj način , malo pomalo, djeca saznaju sve više novih riječi i njihovo značenje.

Možete čak dodati neke "aktivne" dijelove. Na primjer, kad igrate igru pakiranja torbe, možete stavljati u torbu predmete koje vam donese vaše dijete. Zatim možete dalje nastaviti razgovor o, na primjer, mjesto kamo bi dijete željelo ići s torbom.

...predmeti i igračke s kojima se dijete voli igrati, a na raspolaganju su u većini domaćinstava, kao, na primjer, lopta

Lopta potiče motoričke i društvene sposobnosti, a isto tako i jezični razvoj. Kao roditelj, možete podržati tu aktivnost. Igrajući se s loptom, dijete može shvatiti značenje riječi poput "polako", "brzo", "nisko", "visoko", "lijevo", "desno" itd. Lopta se može otkotrljati "ispod stola". ili biti postavljena "na stolicu". Igranje s loptom obično uključuje pričanje što se želi učiniti s loptom ili kako bi igru trebalo nastaviti. Praćenje svake akcije u igri riječima može proširiti djetetov jezični repertoar - sve dok riječi znače međuodnose u igri i često se ponavljaju. Lopta je samo jedan primjer kako se igračke i igre mogu koristiti kao jezična podrška u situacijama tijekom dana. Svaka aktivnost na koju se fokusira vaše dijete, poput slaganja slagalica ili gradnja tornja od kockica, može poslužiti kao situacija za stjecanje jezičnog iskustva. Možete ih koristiti kao priliku za započinjanje razgovora zanimljivog za obje strane. Na taj način možete jačati i odnos s vašim djetetom.

...rime i pjesme koje pomažu djeci da se igraju s jezikom, da slušaju glazbu jezika i način na koji jezik djeluje.

Rime i pjesme također pomažu u vježbi mišića lica i sposobnosti točnog izgovaranja riječi. Djeca vole rime koje ponavljanjem mogu lako upamtiti. Vole se igrati s riječima. Rime su izvrsne za tu namjenu; većina djece ima korist od njih i od slušanja pjesama. Stoga pjevanje pjesama i upotreba rimovanja pomaže djeci da kroz šalu postanu sposobni govornici jezika. Nadalje, poznavanje pjesama i rima sastavni je dio svake kulture i jezika.

...takozvano dijaloško čitanje.

Kad sa svojim djetetom čitate neku knjigu, možete odabrati uzajamni način čitanja i prepričavanja priče. Ne radi se samo o tome da dijete sluša što vi čitate. Radi se o zajedničkom iskustvu pripovijedanja. Možete sa svojim djetetom istraživati priču i prepustiti djetetu da na nekim mjestima nastavlja priču. Možete čak sve podržati dodavanjem u priču nekih pojedinosti te postaviti djetetu pitanja koja se odnose na priču. Na taj način možete graditi razgovor s vašim djetetom. Ponavljano čitanje iste knjige može unapređivati takve dijaloge i pomoći djetetu da svaki put sve više razrađuje priču s više riječi i ideja.

...čitanje knjige ili gledanje ilustracija/fotografija s vašim djetetom pri čemu dajete netočan opis onoga što vidite, u nadi da će vas dijete nastojati ispraviti.

Na primjer, možete fotografiju na kojoj se dječak igra s letećim zmajem popratiti riječima, "Gle, djevojčica se igra s letećim zmajem,", ili "Gle, dječak je leteći zmaj!" Mnoga djeca će se smijati, protestirati, reći da ste pogriješili i nastojat će vas ispraviti koristeći svoje jezičnom umijeće. Čak i ako ne, možete nastaviti razgovor pitajući misli li dijete da je to što ste rekli bilo ispravno te nastaviti dalje pitanjem što dijete vidi na fotografiji.

Možete osmisliti mnoge slične načine igranja s jezikom, a koji zanimaju djecu i potiču njihov jezični razvoj.

Možda se pitate je li vaše dijete zbunjeno ako se kod kuće ili u okolini (na primjer u dječjem vrtiću ili školi) govori više od jednog jezika. Možda ste zabrinuti ako vaše dijete redovito mijenja jezike. Možete pomisliti da vaše dijete ne može držati te jezike odvojene. Možda vas brine da bi više od jednog jezika moglo postati problem kad dijete krene u školu. Možete čak i smatrati da će višejezičnost u najranijoj dobi biti štetna za razvoj vašeg djeteta.

Želimo objasniti zašto stjecanje znanja više od jednog jezika i redovno prebacivanje s jednog jezika na drugi obično uopće nije problem kada djeca i odrasli komuniciraju s nekim tko govori iste jezike kao oni. Dodatno, želimo vam ukazati na neki mitove o dvo-višejezičnosti te predstaviti sadanji stupanj istraživanja tih mitova. Nadalje, ponudit ćemo vam neke aktivnosti koje se bave tipičnom pojavom prebacivanja s jezika na jezik (takozvano kodno prebacivanje).

Što se događa u mozgu kad...?

Jezični razvoj je složen proces. Kad učimo neki jezik, naš mozak rezervira prostor za sve dijelove tog jezičnog sustava u nastajanju. U tome prostoru se može naći stalno rastuća mreža moždanih stanica koje se aktiviraju kad se dogodi komunikacija. Ova mreža stanica prenosi i spaja bitove informacija koji su povezani s razumijevanjem i proizvodnjom jezika. Kada dijete stječe/uči više od jednog jezika, njegov mozak gradi dodatne spojeve između različitih jezika. Svi oni se aktiviraju kad želimo komunicirati. Naš mozak tad brzo odlučuje uporaba kojeg jezika ima više smisla u nekom kontekstu i s kim. Mi obično uopće ne moramo ni misliti o tome.

Kad znamo da osoba s kojom želimo komunicirati govori isti jezik kao i mi, naš mozak se ne treba fokusirati samo na jedan jezik. U tom slučaju mozak pribavlja trenutni pristup cjelokupnom znanju i vještinama u svim jezicima koje možemo koristiti (također zvani jezični repertoar) u uobičajenom razgovoru. Shodno tome, možemo koristiti značajnu količinu vokabulara ili gramatike.To nam pomaže da izaberemo jezik najprikladniji za točan opis nečega u značajnim pojedinostima. Dodatno, pristup nekim riječima i izrazima može biti ostvaren brže u jednom jeziku nego u drugom pa možemo upotrijebiti jezik koji je u mozgu prvi iskrsnuo, bez straha da nas sugovornik neće razumjeti.

Prebacivanje s jednog jezika na drugi dio je naše višejezične stvarnosti i zove se kodno prebacivanje. Kodno prebacivanje se može dogoditi unutar jedne rečenice, između rečenica, ili kad mijenjamo temu. Kodno prebacivanje je znamen visoko osposobljenog govornika, jer su pravila korištenog jezika obično održana, a jezik je korišten kreativno i učinkovito te se može dobro razumjeti. Djeca vrlo brzo nauče s kim mogu koristiti jezike kojima su vični.

Kad djeca rano ovladaju bogatim vokabularom i skupe dovoljno prakse u autentičnoj i smislenoj konverzaciji, različiti jezici se mogu razvijati paralelno do jednako visokog stupnja kakvoće i količine. Ako je to slučaj, kodno prebacivanje se može događati brzo. Opskrbljujući djecu znanjem raznih jezika na dobro uravnotežen način pokazujemo im da su svi jezici dragocjeni i važni te da oni mogu koristiti svoj jezični repertoar bez kolebanja. Gledano na dugu stazu, čineći to pomažemo djeci da postanu sposobni, ponosni govornici u svakom jeziku kojim su ovladali.

Uobičajeni mitovi o dvo-/višejezičnosti

Tipične izjave koje se mogu čuti o dvo-/višejezičnosti Ima li u tome kakve istine?

U svakodnevnom životu, obitelji i obrazovne ustanove upotrebljavaju različite strategije kad je riječ o dvo-/višejezičnosti. Odabir strategije zavisi o tome što se smatra najbolje za djecu. Kako se povećava znanje o dvo-/višejezičnosti, tako se ustanovljuje da su na dugu stazu neke strategije više ili manje vrijedne u razvoju jezičnih vještina.

1. strategija: Kod kuće i javno govori se samo školski jezik.

Dugo vremena roditeljima se savjetovalo da školski jezik koriste i kod kuće kako bi se izbjegla zbrka i preopterećenje kod djeteta. Taj je savjet bio dobronamjeran, no u međuvremenu su istraživanja pokazala da takva strategija lišava dijete - a i ostatak obitelji - njegovog jezičnog i kulturnog identiteta. Ako nema dnevne rutine uporabe obiteljskog jezika, on će biti zanemaren i izgubljen. Ako roditelji ne vladaju dobro školskim jezikom, s oskudnim znanjem gramatike i ograničenim vokabularom, dijete neće dobiti dovoljnu podršku u procesu učenja školskog jezika. Sve u svemu, na taj način djetetu se neće pomoći ni u ovladavanju obiteljskim jezikom ni u ovladavanju školskim jezikom. Moramo također uzeti u obzir da učenje različitih jezika nije prevelik izazov za dijete (vidi Poglavlje 2). Dakle, ova ranije omiljena strategija danas se više ne smatra preporučljivom.

2. strategija Jedna osoba, jedan jezik

Drugi pristup je strategija "jedna osoba, jedan jezik". Svaki roditelj komunicira s djetetom na jeziku koji taj roditelj najbolje zna. Na taj način dijete je preuzelo dobre i različite izraze i riječi na svakome od jezika s kojima roditelji s njim komuniciraju. Osjećaji i zamisli se u pravilu izražavaju s najprimjerenijim riječima u jeziku kojim roditelj najbolje vlada. Ova strategija pruža također djeci mnoge prilike za učenje jezika u stvarnim situacijama. Također, omogućuje održavati i kulturni identitet budući da dijete može imati pristup različitim dijelovima obiteljskog kulturnog nasljeđa.

Jedna varijanta ove strategije je takva da roditelji govore obiteljski jezik kod kuće, ali se prebacuju na školski jezik čim se nađu izvan svoga doma - često pokušavajući uklopiti se u svoju okolinu.

Ova strategija zahtijeva visoku razinu samodiscipline i napor da se dosljedno koristi jedan jezik i ne prelazi na drugi jezik ako se u kući koristi više nego jedan obiteljski jezik. To može uključivati i mnogo "prevođenja" drugom roditelju koji možda ne vlada nekim određenim obiteljskim jezikom. S druge strane, ako se dosljedno provodi, to može poboljšavati stjecanje bogatog vokabulara u jezicima s kojima dijete živi. Nadalje, ova strategija dopušta također roditeljima da izraze svoja obostrana uvažavanja kulturnog identiteta svojih partnera.

3. strategija Transjezičnost

Transjezičnost je stanje u kojem svi ljudi uključeni u konverzaciju mogu koristiti sav svoj jezični repertoar (sva jezična iskustva i vokabular svih jezika kojima neka osoba vlada). Ovaj pristup poštuje višejezičnu stvarnost obitelji. Dopušta i odraslima i djeci jezičnu slobodu međuodnosa te upotrebu njihovih jezičnih sposobnosti do maksimuma. Ta strategija zahtijeva svijest o raznim situacijama za unapređivanje jezika i tome podržao jezični repertoar djeteta na uravnoteženi način. Drugim riječima, dijete je pozvano da iskoristi svoj potpuni jezični repertoar u svome izražavanju. Još uvijek, roditelji su odgovorni za održavanje jezičnog razvoja, koliko god to mogu, u svakom od jezika u koja je dijete upućeno. Na taj način dijete dobiva nove poticaje u svim pruženim mu jezicima te može učinkovitije savladavati školski jezik u skladu s roditeljskim odobravanjem. Nadalje, roditelji mogu produbiti svoj vlastiti jezični repertoar dok istodobno pružaju svojoj djeci dobre uvjete za učenje.

Studije pokazuju da odrastanje s više od jednog jezika djeci pruža razne boljitke. Djeca općenito mogu brže razumjeti općeniti način na koji jezici djeluju. Budući da svakodnevno imaju posla s raznim jezicima, njihovom gramatikom i riječima, djeca odmalena uspoređuju jezike i riječi. To se obično događa na zabavan način. Bivaju na taj način pažljiviji i svjesniji zvuka i sastava riječi, što dodatno može ubrzavati učenje i stjecanje tih jezika, ali i drugih jezika, na primjer školskog jezika. Djeca mogu biti u stanju usmjeravati svoju pažnju bolje i ranije negoli djeca koja odrastaju samo sa školskim jezikom. Također, mogu ranije razumjeti da razni ljudi mogu znati druge stvari, a ne samo ono što oni znaju (takozvana teorija uma. Dakle, odrastanje u sredini s više od jednog jezika od rane dobi openito se može smatrati vrijednim doprinosom u odrastanju djeteta.

Obiteljski jezik igra ovdje važnu ulogu (ako ga roditelji ne zanemare ili ga slabo potiču). Koristeći jezik s kojim najbolje vladaju, roditelji prenose ne samo riječi, izraze i gramatiku. Roditelji prenose također i vrijednosti, vjerovanja, ideje i ponašanje koji su dio njihovog jezika i kulturnog identiteta. Govoriti i slušati obiteljski jezik također znači prenositi smisao za pripadanje i bodrenje. Zavisno o okolnostima u kojima obitelji žive, one slijede različite načine komuniciranja sa svojom djecom, koriste različite sadržaje razgovora te različitu količinu riječi i izraza te se obraćaju djeci na različite načine. Što roditelji više govore sa svojom djecom, to djeca imaju više koristi od obiteljskog jezika. Osposobljenost i punoća pouzdanja u obiteljski jezik mogu potaknuti djetetovu motivaciju i znatiželju da uči druge jezike. Drugim riječima, to ga podržava u nastojanju da može jednako tako dobro ovladati i školskim jezikom. Zbog toga se roditeljima toplo preporuča da se potrude održati obiteljski jezik.

Rano pristupanje školskom jeziku smatra se ključnim za daljnju školsku karijeru djece. Istraživanja navode na zaključak da je za djecu od koristi ako ih se uvodi u školski jezik organizirano i rano. U idealnom slučaju to bi se trebalo učiniti prije ulaska djeteta u osnovnu školu. To je važno jer omogućuje djetetu da razumije izlaganja učitelj/ic/a i uči bok uz bok sa svojim vršnjacima/vršnjakinjama. Bez ranog i značajnog ulaženja u školski jezik rijetko se može postići pravednost u obrazovanju pa se mnoga djeca tijekom svog djetinjstva bore da nadoknade propušteno. To može kasnije dovesti do slabijeg uspjeha tijekom kasnijeg školovanja i u profesionalnoj karijeri. Vrtićk/i/e odgojitelji/ce mogu ovdje odigrati ključnu ulogu, jer oni/one često prvi/prve uvode djecu sustavno u školski jezik. Također, roditelji mogu djeci olakšati taj put tako da im pruže priliku da se s budućim školskim jezikom upoznaju već kod kuće. Drugim riječima preporuča se roditeljima da porade na tome da im djece što je moguće ranije postanu osposobljena i u obiteljsko i u školskom jeziku.

Živimo u višejezičnom svijetu. I obiteljski i školski jezik sastojci su dječje stvarnosti. Djeca obično imaju kod kuće pristup i jednom i drugom, na primjer putem medija. Kao roditelj, pozvani ste da kod kuće ne odbacite ili isključite ni obiteljski jezik ni školski jezik. Za dijete je bitno da osjeti da su svi jezici u obitelji dobrodošli i vrijedni, čak onda kad se upotreba obiteljskog jezika vjerojatno - i to s pravom - kod kuće njeguje.

Ovdje su dani neki primjeri koji vam mogu dati ideju kako lako i kroz zabavu podržati kod kuće školski jezik, a da pritom ne zanemarimo obiteljski jezik.

Kako bi pokazala da cijeni školski jezik, jedna od mogućih maminih reakcija bila bi da pozorno posluša "verziju na školskom jeziku". Kad Aaron otpjeva, tada mama usmjeruje Aaronovu pažnju na verziju na njihovom zajedničkom obiteljskom jeziku. Mogli bi tu verziju otpjevati zajedno, ili bi Aarom moga pjevati jednu, a njegova mama drugu verziju. Na taj način, oboje su na dobitku. Aaron bi mogao naučiti riječi pjesme na obiteljskom jeziku, i pjesmicu čak ponosno predstaviti u vrtiću sljedećeg dana. Njegova mama mogla bi naučiti nekoliko novih riječi na školskom jeziku. Takvi kratki trenutci su vrlo dobro utrošeno vrijeme s vašim djetetom te istodobno sjajna prilika za zabavno poticanje učenja jezika.

Njezin tata bi mogao čitati Nini knjigu na školskom jeziku. Nina čak traži da joj tata čita knjigu točno kako je bila čula kad ju je jednom Maxova mama čitala njoj i Maxu. Kasnije, Nina i njen tata bi mogli prepričati priču na njihovom zajedničkom obiteljskom jeziku pa čak i dodati neke pojedinosti ili čak porazgovarati o priči. Tako ni jedan jezik nije zanemaren.

Kao roditelj, pozvani ste da koristite vaš obiteljski jezik, ali i da budete otvoreni za školski jezik što je moguće ranije jer će školski jezik biti bitan za uspjeh u daljnjem obrazovanju i kasnijoj profesiji. Školski jezik će također biti bitan za uklapanje djeteta u okolno društvo. Većina knjiga i medijskih sadržaja na raspolaganju vašem djetetu bit će na školskom jeziku. Vršnjaci/vršnjakinje će vjerojatno biti višejezično društvo, a zajednički jezik komunikacije bit će vjerojatno školski jezik. Što ranije vaše dijete pristupi školskom jeziku, to više vremena će imati za učenje prije početka škole i to će bolje biti pripremljeno kad krene na školsku nastavu. Roditelji mogu olakšati i ubrzati pristupanje školskom jeziku pa čak i sami imati koristi učeći rame uz rame sa svojom djecom.

Isto vrijedi za rastuće korištenje aplikacija. Igre i obrazovne aplikacije nisu razvijene i objavljene na svakom jeziku. Kao roditelj, možete pokazati da cijenite školski jezik istražujući sa svojim djetetom medijske sadržaje na školskom jeziku. Možete upitati učitelj/ic/e vaše djece ili druge roditelje znaju li oni za aplikacije koje pomažu upoznavati školski jezik.

Na taj način roditelji mogu pomoći svojoj djeci da postignu bolji uspjeh u školskom jeziku, čak i u slučaju ako oni sami nisu rođeni govornici toga jezika. Ipak, nije preporučljivo zanemariti pritom obiteljski jezik koji ne smije izgubiti na svojoj važnosti.

Ključna stvar u jezičnom razvoju - bio to obiteljski ili školski jezik - je prikladno okruženje s mnogo izvorne konverzacije, što je moguće više riječi i izraza, raznolikim poticajima i osjećajem da su svi jezici jednako vrednovani i prihvaćeni. Mnogo strategija se može slijediti i mnoge mogu biti pogodne tako dugo dokle god ne prisiljavate ili čak namećete svome djetetu da ne koristi jedan jezik ili drugi. U idealnom slučaju jezična podrška bi trebala biti zabavna, nenametljiva i koja proizlazi sama iz sebe te povezana s pozitivnim iskustvima djeteta.

Jezična podrška se može održavati bilo gdje i i svakoj prilici. Vaše je dijete znatiželjno, želi učiti i istraživati. Čak i ako ste samo na šetnji, možete nastojati zajedno čitati znakove i natpise na ulici. To potiče jezični razvoj i pismenost. Na primjer, možete zajedno s djetetom otkrivati što bi mogao značiti neki znak na ulici i raspravljati o tome. Isti postupak se može provoditi svaki put kad s djetetom uđete u neku trgovinu.

Razgovarajte sa svojim djetetom o vašem zajedničkom svakodnevnom iskustvu. Čineći to, pomažete vašem djetetu da shvati smisao riječi koje čuje. Upotrebljavajte obiteljski jezik što je više moguće. Dodatno, uvodite sebe i vaše dijete u školski jezik koji će postati važan dio vaših života čim vaše dijete uđe u obrazovni sustav. Možete naglasiti da je vaš obiteljski jezik drukčiji od školskog jezika te da je obiteljski jezik taj koji znate najbolje i kod kuće će se njime govoriti. Ipak, možete se baviti i sa školskim i s obiteljskim jezikom (na primjer, postignite uspjeh s igrom tako da tražite sličnosti i razlike između jezika) te pokažite vašem djetetu da svi jezici imaju svoju važnost i značaj.

Vrtićk/i/e odgojitelji/ce često nisu sigurn/i/e kako postupati s djecom koja odrastaju u obitelji čiji se obiteljski jezik razlikuje od školskog jezika. Općenita je pretpostavka da su ta djeca u opasnosti da kasnije ne uspiju u školi te da su im stoga nužne intenzivne jezične poduke što je ranije moguće. U nekim zemljama postoje programi za rano upućivanje na jezične poduke, naročito za djecu migranata, jer se smatra da su njima najpotrebnije. Međutim, pokazalo se da je ta pretpostavka previše brzopleta te da ti programi često ne uspijevaju onako kako je zamišljeno. Opasnost za djecu čiji je obiteljski jezik drukčiji od školskog jezika je da ne uspiju tijekom pohađanja škole raste samo onda kad se tome dodaju i drugi faktori (poput izostajanja jezičke podrške u obitelji, pomanjkanja knjiga te kad roditelji općenito imaju malo iskustva s obrazovanjem i školovanjem).

Kako god mu drago, imala djeca malo ili nikakvo iskustvo sa školskim jezikom u vrijeme kad uđu u školski sustav, mogu se naprezati da uhvate korak sa sadržajem školskih predavanja koja druga djeca mogu lako razumjeti i slijediti jednostavno zato jer već znaju školski jezik. Djeca mogu imati veliku korist od ranog uronjavanja u školski jezik uz pomoć vršnjak/inj/a i profesionalaca, po mogućnosti već od predškolske dobi. Sve to je ni manji ni više već pitanje buduće jednakosti i pravednosti, s ciljem da se djeci pri ulasku u školski sustav osiguraju slični početni preduvjeti.

Postupak uranjanja u jezik radi bolje kad se obitelji i djeca osjećaju dobrodošli, shvaćeni i poštovani s cjelokupnom njihovom baštinom, uključujući njihov obiteljski jezik. Obiteljski jezik je dio njihovog društvenog, kulturnog i jezičnog identiteta. Na njega se ne bi smjelo gledati kao na jezik manje vrijedan od školskog jezika. Zanemarivanje pa čak i zabranjivanje obiteljskog jezika, na primjer u dječjem vrtiću, u korist prihvaćanja samo školskog jezika često vodi do neželjenih posljedica. Može izazvati osjećaj neprihvaćanja djeteta te negativno utjecati na djetetov predodžbu o njemu samome i motivaciju da usmjeri pažnju na druge jezike, poput školskog jezika.

Ukratko, prihvaćanje obiteljskog jezika i ovladavanje školskim jezikom trebao bi biti dio dnevne rutine u dječjim vrtićima, a sve s ciljem davanja najbolje mogućeg starta u školski sustav za svu djecu.

Kako se u dječjem vrtiću može postići dobra uravnoteženost između obiteljskog i školskog jezika?

Vrtićk/i/e odgojitelji/ce bi se mogl/i/e sam/i/e zapitati kako mogu poduprijeti sve jezike u vrtiću, naročito ako vladaju školskim jezikom, a nije im poznat ni jedan od obiteljskih jezika koji su poznati djeci. U tom slučaju je od pomoći ako se ima na umu da podrška svoj djeci u svim njihovim snalažljivostima znači ne samo unaprijediti školski jezik (uporabom bogatog vokabulara na razrađen način). Podrška se također iskazuje vrednovanjem društvenog, kulturnog i jezičnog identiteta svakog djeteta, uključivši u to i poštivanje obiteljskog jezika.

Dobivanje pregleda postojećih jezika u institucijama

U tu svrhu, prvi korak koji bi se mogao poduzeti je pregled stanja koji se obiteljski jezik koristi u kojem domaćinstvu. To zvuči jednostavno, no tu ima nekih stvari koje bi trebalo razjasniti. Pretpostavka da će jedna obitelj koja je, na primjer, migrirala iz Italije u Sloveniju imati talijanski kao obiteljski jezik ne mora biti ispravna. To bi mogao biti slovenski, japanski ili bilo koji drugi jezik. Nadalje, neka ne-migrantska obitelj može govoriti kod kuće neki drugi jezik, drukčiji od školskog jezika. Profesionalci bi se mogli samo zapitati:

• Znam li svaki obiteljski jezik svakog djeteta koji je pod mojom skrbi?
• Je li mi poznato govori li i razumije li dijete svaki obiteljski jezik u uporabi kod kuće?
• Znam li koji članovi obitelji se obraćaju djetetu na kojem jeziku?
• Znam li kako dijete odgovara kad se netko obraća na jednom jeziku?
  • Na primjer, odgovara li dijete na istome jeziku na kojem su mu se obratili ili na nekom drugom?
  • Na primjer, mogu li roditelji reći nešto o tome koliko svakodnevno riječi i izraza koristi njihovo dijete na obiteljskom jeziku?
• Znam li jesu li roditelji zabrinuti ako njihovo dijete odgovara na drugom jeziku, a ne na jeziku osobe koja se obratila djetetu?
  • Kako roditelji tada reagiraju?
• Itd...

Profesionalci bi trebali ustanoviti koji se obiteljski jezik koristi kod kuće umjesto da unaprijed pretpostavljaju. Dakako, neke obitelji bi takvo izravno ispitivanje mogle shvatiti kao grub, čak i uvredljiv, sadržaj koji je privatne naravi. Ti socijalni radnici bi trebali biti svjesni toga te naglasiti roditeljima da samo žele stvoriti uvjete za učenje u kojima su kulturni identitet i obiteljski jezik svakog djeteta ravnopravno vrednovani i predstavljeni. Uz to profesionalci (socijalni radnici) mogu istaknuti da im saznanje kako se dijete nosi s obiteljskim (i školskim) jezikom može pomoći u podupiranju i obiteljskog jezika i školskog jezika individualno za svako dijete. Socijalni radnici mogu objasniti da je svrha svega toga kasniji uspjeh u školi.

Dijete koje odgovori ispravno, ali ne na jeziku ne kojem mu je pitanje postavljeno (ponekad samo putem ispravne reakcije umjesto izgovorenog odgovora) pokazuje da mu je pitanje bilo razumljivo. Dijete bi se moglo smatrati transjezičnim ili se još uvijek osjeća nesigurnim da upotrijebi školski jezik. U takvoj situaciji profesinalni radnik može poduprijeti dijete dodajući riječi i izraze da upotpuni djetetov odgovor ili ponavljajući djetetov odgovor / poprativši djetetovu reakciju s riječima na školskom jeziku, a da pritom ne sili dijete da koristi taj jezik (korektivna povratna veza i razrada).

Može se dogoditi da dijete na školskom jeziku ne upotrijebi nužni (gramatički) član ili ispravan prijedlog, jer u obiteljskom jeziku uopće nema gramatičkih članova ili je drukčija uporaba prijedloga. To su primjeri mogućih razloga da se na neki način započne s govorenjem na školskom jeziku. Pretpostavimo se da profesionalac zna nešto o predmetnom obiteljskom jeziku koje dijete koristi. U tom slučaju on se može prihvatiti te teme pa naglasiti, na primjer, uporabu člana i prijedloga u školskom jeziku.

Ma kako bilo, pretpostavimo da je djetetu potreba pomoć u istodobnom razumijevanju i/ili govorenju obiteljskog i školskog jezika. U tom slučaju, profesionalci, učitelji/ce, bi toga trebali biti svjesni što prije te uvesti jezične vježbe ili čak dijagnosticirati mentalnu manjkavost kod djeteta.

Stoga je važno biti svjestan svih koraka potrebnih da djeca postanu kompetentni korisnici pojedinih jezika (vidi također prvo i drugo poglavlje). Također je važno da stručnjaci i roditelji shvate da svako dijete ima svoju brzinu razvoja i usvajanja jezika (vidi prvo poglavlje). Kod jednog djeteta jezični će razvoj biti brži, kod drugog sporiji, ali općenito nema razloga za brigu.

Neke strategije i metode za podržavanje obiteljskog jezika u ustanovama

Jedna strategija može biti pružiti roditeljima u svakom obiteljskom jeziku važne informacije o postupcima i događajima koji se zbivaju u obrazovnim ustanovama tijekom godine. Svrha toga je da se smanje nesporazumi uzrokovani nedovoljnom komunikacije zbog moguće jezične barijere. Roditelji bi mogli više sudjelovati i biti više uključeni kad bi potpuno razumjeli što se zbiva na mjestu (vrtiću, školu) koje njihovo dijete polazi. Pružanje informacija na mnogo jezika i prilika da se čitaju objave na raznim jezicima znači otvorenost prema različitosti jezika i kultura. Na to se može gledati kao na korak prema uključivanju. Ponekad, može biti čak i od koristi uključiti nekoga tko može biti tumačem te još više olakšati komunikaciju.

Uz to, izjave dobrodošlice napisane na posterima ili dječji crteži pojačavaju vidljivost čitavog jezičnog blaga unutar odgojne (školske) ustanove. Svaki obiteljski jezik može biti pokazan, pa obitelji i djeca mogu naći u ustanovi djelić svoga obiteljskog jezika. To podržava dječje pouzdanje u njihovu pismenost, jer djeca mogu vidjeti riječi napisane na njihovom obiteljskom jeziku, postavljati pitanja o tome i istraživati sa svojom obitelji ili učitelji(ca)ma. Djecu bi trebalo također tu i tamo pozdraviti na raznim obiteljskim jezicima te time pokazati da u ustanovi cijene mnogojezičnost. Na taj način djeca mogu s vremena na vrijeme čuti svoj obiteljski jezik i izvan svojih domova.

Uz pomoć obitelji mogu se ostvariti razni projekti poput prevođenja dječjih knjiga i stvaranja višejezičnih knjižnica ili bi se mogle snimati pjesmice i pisati za njih riječi. Sve to može povećati učinak već uključene jezične podrške te daje vrijednost svakom obiteljskom jeziku. Tako neki obiteljski jezik postaje također dostupan drugoj djeci i obiteljima, što pak zauzvrat može olakšati kontakt između obitelji i ustanove te između pojedinih obitelji. Na taj se način mogu smanjiti postojeće predrasude. Kad prvi puta stupe stupe u obrazovnu ustanovu, djeca mogu ustanoviti da je njihov obiteljski jezik već predstavljen ondje i to ih čini smirernijima.

Otvorena pitanja o imenima određenih predmeta na jezicima koji nisu školski dopušta svoj djeci da svoj obiteljski jezik predstave u vrtiću/školi. Istodobno, jezične sposobnosti u školskom jeziku mogu se okoristiti kroz razvijanje takvih razgovora u brojnim situacijama. Ipak, da se djecu ne tjera da koriste svoj materinji jezik ispred drugih. Donošenje obiteljskog jezika u obrazovnu ustanovu trebalo bi biti dobrovoljno i smatrati se nečim pozitivnim. Bolje je postaviti neko pitanje poput "Zna li itko od vas kako se kaže leptir na drugom jeziku?" nego upitati određeno dijete "Molim te reci nam kako bi se reklo leptir na tvome jeziku?" Takva pitanja diskriminiraju i navodi dijete da misli da se razlikuje od ostatka skupine; time nastaje "ja" i "oni", ili "mi" i "drugi".

Postoje mnogi kreativniji načini poštivanja obiteljskog jezika djeteta. Sve što pokazuje nehinjeno, istinsko zanimanje i uvažavanje toga dijela dječjeg identiteta i i obitelji može se smatrati podrškom.

Neke strategije i metode za posebnu podršku školskom jeziku u obrazovnim ustanovama.

Odgojitelji/ce u vrtićima su spremni/e pružiti svoj djeci jezične mogućnosti prilikom uronjavanja u školski jezik. U skladu s općedržavnim pravilima za te ustanove, to spada u njihovu odgovornost. Jezične vježbe više puta tjedno su jedan od načina promicanje jezičnog razvoja. Drugi pristup za izvršavanje ove odgovornosti je obogaćivanje dječjeg vokabulara te razumijevanja jezika i govorenje kroz mnogobrojne već razrađene vjerodostojne razgovore na teme u kojima su djeca voljna sudjelovati. Zadržavanje zainteresiranost i radoznalosti za mnoge pojedinosti unutar smislenog razgovora potiče djecu na korištenje složenijih riječi i gramatičkih struktura i bez da ih se izravno uči nove riječi u školskom jeziku. Djeca time oponašaju svoje jezične uzore, naime profesionalce ili svoje vršnjake. Profesionalci su doživljavani, i doživljavaju sami sebe kao jezični uzori za školski jezik. Oni paze na to koju vrstu riječi i sadržaja koriste dnevno da prošire vokabular i gramatičko znanje djece. Djeca se mogu igrati s jezikom i istraživati ga sa znatiželjom, pogotovo ako profesionalci koriste:

• otvorena pitanja (na pr. Što? Tko? Kako? Kada?
• izriču pohvalu ako dijete kaže nešto ispravno.
• početak rečenice kao startnu točku prema njenom završetku s dječje strane, a i širenje priče na neki prošli ili budući događaj.
• nove riječi ili rečenice za razvoj djetetovog govora kao dodatak koji izravno obogaćuje vokabular i stvara priču s djetetom kao pripovjedačem.
• ispravak kao reakcija.
• ...

Ove strategije uključuju pristup na dijete kao središte na koje se usmjeruje njegov interes. Međutim, neka djeca se ne služe izražavanjem svoga mišljenja, potreba i želja tijekom razgovora. Ako takvu djecu pitate za njihova osobna mišljenja o nekoj određenoj temi, njima to može zvučati čudno i neumjesno. Oni bi međutim odgovorili na pitanja koja se odnose na zanimanja, iskustva ili potrebe vršnjaka ili obitelji. Profesionalci bi stoga trebali ostati pažljivi i ne brzopleto krivo protumačiti neodgovaranje ili uzrujanost djeteta ako mu se postave pitanja koja se njega tiču. Djeca bi možda više sudjelovala na pitanja koja se odnose na neku skupinu, na pr. "Kako je provela vikend tvoja obitelj? Što ste sve radili?" umjesto pitanja "Što si radio za vrijeme vikenda?" Kao podrška napredovanju u jeziku može poslužiti svaka situacija, na primjer budući posjet zoološkom vrtu ili protekli rođendan koji se može zajedno prepričati. Nadalje, svaka profesionalna ili dječja aktivnost se može popratiti opisivanjem što se dogodilo, koristeći pritom školski jezik. Svako iskustvo ili poteškoća djeteta je kontekst podesan za opširnu razradu i ulaženje u sadržaja razgovor koji se onda bez napora može obogatiti novim dodatkom vokabularu ili gramatici. Na taj način profesionalci pružaju priliku za jezični napredak i vježbu ni ne govoreći djeci što u stvari uče.

Osim razgovora o sadašnjim, budućim i prošlim događajima i zajedničkog prepričavanja priča, profesionalci (učitelji/ce, odgojitelji/ce) mogu za poticanje jezičnih sposobnosti koristiti i medije. Čitanje dijaloga jedna je od strategija učenja i školskog i obiteljskog jezika. Širenje toka priče i ubacivanje povezanih tema raspravljajući ih s djecom stvara dobru situaciju za jezični poticaj unutar sadržajne konverzacije. To se postiže čitanjem s djecom, a ne samo čitanjem djeci. Profesionalci mogu na taj način potaknuti prihvaćanje školskog jezika. Uz to, to je također podesno i za poticanje obiteljskog jezika ako su obitelji uključene u konkretno čitanje i raspravljaju o priči sa skupinama djece. Na taj način svi su jezici cijenjeni pa se obitelji mogu ugodno osjećati u tome okruženju.

Dijete

Možeš li, molim te, pročitati knjigu?

Tata

Naravno, hajde da sjednemo i pročitamo zajedno, u redu?

Tata

… I lisica se pokušala popeti na drvo … Što se tada dogodilo? Što ti misliš?

Dijete

Oh, pade lisica, to boli… kao ja danas…

Tata

Što ti se danas dogodilo, sine?

Dijete

Zla Mary, gurnuta i pao sam.

Tata

Stvarno? Pao si? Je li to jako boljelo? Što se tada dogodilo?

Dijete

Dobila sam ovo od mame!

Tata

Ah, znači još uvijek možeš otrčati mami dok te boli koljeno? Tada si se dobro snašao i sa gipsom bi trebalo brzo zacijeliti... Što misliš, što bi lisica sada trebala učiniti?

Dijete

Otići do njegove mame?

Tata

A ako mama nije blizu? Podsjetimo, otišao je na odmor u posjet prijateljima u šumu iza velike planine.

Dijete

Doktore, lisici treba flaster!

Tata

U pravu si sine, lisici treba flaster. Oh, vidi, ovo izgleda kao...

Dijete

Bolnica!!!!

Tata

Da, bolnica za životinje, gdje sve lisice, medvjedi i … Tko još može ići??…

Uz malo napora, dijete može slušajući svoga tatu uključiti u svoj vokabular mnogo više riječi. Kad sljedeći put čitaju ovu knjigu, mogu prići sadržaju na drugi način te učiniti to čitanje interaktivnije i obogaćeno dijalozima.

Nadalje, kada skupina djece sluša dvojezične priče, rime iili pjesme, može se povesti rasprava o općim i različitim značajkama ta dva jezika. Male igre poput "Pokvarenog telefona" mogu još dodatno produbiti znatiželju za zvukove i značenje riječi.

Igranje "Pokvarenog telefona" može biti istodobno i zabavno i izazovno. Kada se djeca igraju "Pokvarenog telefona" prvo među njima šapne neku riječ ili rečenicu u uho drugog djeteta koje zatim treba ponoviti tu riječ ili rečenicu u uho trećeg djeteta, također šapćući. Taj se postupak nastavlja sve dok se na šaptanju i slušanju ne izredaju sva djeca koja sudjeluju u igri. Tek zadnje dijete u lancu izgovara svima riječ naglas. Cilj igre je da se riječ ili rečenica upotrijebljena na početku ispravno ponavlja i prenosi sve do kraja, No, uobičajeno je za igru da se tijekom tog postupka neki slogovi ili riječi pogrešno razumiju pa konačna riječ ili rečenica koju na kraju svi mogu čuti nipošto nije riječ ili rečenica šapnuta na početku. Može se onda povesti rasprava o tome što se je i gdje čulo te zatim raspraviti o mogućem značenju nepoznatih riječi, riječi se mogu objasniti te sa svima podijeliti značenja riječi u školskom i obiteljskom jeziku. Može se zabavno započeti s djecom rasprava o riječima koje vrlo slično zvuče ili posve obratno.

Na taj način svako dijete može doživjeti osjećaj da nastoje dati smisao onome što čuju premda ne znaju jezik. To poziva djecu da zajedno pogađaju sadržaj, a profesionalci mogu poduprijeti proces pogađanja (na primjer putem podržanog zajedničkog mišljenja). Sva djeca mogu proširiti svoj vokabular slušanjem i govorenjem školskog jezika. Audio-knjige i obrazovne aplikacije također su prikladne za zabavno njegovanje školskog jezika. Mogu se promatrati kao dodatak nedigitalnim načinima i medijima u pomaganju jezičnog razvoja i učenja.

Profesionalci bi trebali imati na umu da s ovim strategijama i igrama mogu podržavati cjelokupan jezični razvoj djece. Ipak, svako će dijete imati svoj vlastiti tempo učenja. To je normalno, i dijete ne bi trebalo biti pod pritiskom za vrijeme tog procesa. Sve dok u jezični razvoj nije upleteno neko fizičko ili mentalno oštećenje, profesionalci ne bi trebali biti nestrpljivi; dapače, trebali bi podržati djecu koja bi pokazala tempo sporiji od ostalih.

U tom procesu odgojitelji i učitelji mogu preispitati svoje stavove ili nesigurnosti u pogledu upotrebe obiteljskog jezika u obrazovnim procesima u ranom djetinjstvu. Ponekad može biti neugodno ne razumjeti razgovor između dvoje djece koja govore istim obiteljskim jezikom. Možemo se osjećati kao da gubimo kontrolu. Možda se pitamo što nam točno smeta kada slušamo obiteljski jezik koji ne razumijemo ili zašto gajimo simpatije za neke jezike, a ne i za druge. Ugled određenog obiteljskog jezika može utjecati na to kako pristupamo tom obiteljskom jeziku u svakodnevnom životu. To se obično događa nesvjesno. Obrazovno osoblje trebalo bi biti svjesno da se to događa te koristiti metode poput supervizije i konzultacija s koleg/ic/ama kako bi to riješilo. Ako smo, kao stručnjaci, otvoreni i samorefleksivni te se doživljavamo kao osobe u procesu neprestanog učenja, možemo u korist svih iskoristiti ono što djeca, vična svom obiteljskom jeziku, pridonose raznim razgovorima. Biti odgojitelj ili učitelj moglo bi ponekad značiti i biti poučen nečem novom.

Korištenje medija i obrazovanje putem medija.

U današnje vrijeme su internet i upotreba aplikacija dio naše stvarnosti i dnevnih poslova. Većina ljudi u Europi ima pristup internetu, bilo putem pametnih telefona, tableta ili kućnih računala. To je alat koji povezuje ljude ili nas zabavlja slušanje glazbi, igranje itd. No to je također i alat za traženje određenih informacija, učenje i primjenu stečenog znanja.

Društveni mediji su postali stalni dio života mnoge djece. Od rane dobi ona koriste nove tehnologije i digitalne medije kod kuće, na prvome mjestu za zabavu (na pr. igrice, videa ili slušanje audio-knjiga), ali i u svrhu učenja.

Kada odlučite upoznati vaše dijete s nekom aplikacijom, nemojte žuriti već izaberite za vaše dijete sadržaj savjesno i s punom pažnjom. Na tržištu se nalazi velik broj aplikacija namijenjenih djeci. Ipak, samo mali broj njih ispunjava standarde kvalitete koje su postavili eksperti za medije i razvoj djeteta. Jedan od izbora bi bio odabrati neku aplikaciju za učenje, ali budite svjesni da se i njihova kvaliteta također znatno razlikuje. Ovdje navodimo neke informacije o tome kako prepoznati one dobre i kako ih odabrati.

Slučajevi i izazovi korištenja obrazovnih aplikacija:

Obrazovne aplikacije mogu biti korisne, jer su djeca očarana korištenjem medija, naročito kad im se nešto pruži na zabavan animiran način. Međutim, djeci je potrebno vodstvo pri snalaženju u svim tim informacija kojima imaju pristup kako bi se izbjeglo da ih one preplave, preplaše pa čak i povrijede. Odrasli, posebice roditelji i učitelji/ce trebali bi stalno pratiti djecu i pomagati im da postanu sposobni korisnici medija. Shodno tome, u obiteljima i ustanovama za rani razvoj djece porasla je važnost medijskog obrazovanja.

Roditelje možda muči koju aplikaciju izabrati za svoju djecu. Možda su također zabrinuti i zbog mogućih opasnosti korištenja medija. Mogu osjećati nesigurnost s tim kako, kada i je li preporučljivo da se obrazovne aplikacije pruže njihovoj djeci.

Trenutno su u tijeku mnoga istraživanja na ovu temu. Općenito, stručnjaci navode više prilika, nego izazova koje donosi korištenje obrazovnih aplikacija (ako učenici slijede preporuke o vremenu pred ekranima). Konkretno, veći su izgledi za uspjeh zabilježeni pri upotrebi aplikacija koje podupiru učenje matematike i jezika. Postoje dokazi da djeca imaju najviše koristi od ranog opismenjavanja i računanja kada aplikacija sadrži niz interaktivnih alata i tehnika primjerenih njihovoj dobi.

Dio koji slijedi sumira neke od izgleda za uspjeh i poteškoće kod obrazovnih aplikacija.

Uspjehu korištenju obrazovnih aplikacija za djecu ovisi o tome kako roditelji i učitelji/ce prate dijete u procesu rada s tim sadržajem. Zajedničko sudjelovanje u digitalnom iskustvu omogućuje roditeljima da prate i jačaju obrazovni proces svoje djece pa čak i da sami nauče nešto novo. Istodobno, dijele i polje rada. Također, dijeljenje digitalnih iskustava pomaže roditeljima da budu u stanju odmah reagirati na bilo koji znak uzrujanosti ili preopterećenosti koju mogu pokazati djeca zbog neumjerene ili neprikladne konzumacije medija. Posebno mlada djeca još nemaju razvijen osjećaj samodiscipline za upravljanje vremenom u medijima. Stoga moraju roditelji postaviti pravila. Preporučljivo je da se pobrinu da djeci daju vremenski ograničen pristup digitalnim medijima i aplikacijama. Uporaba medija nije nadomjestak za društvena iskustva ili motor i drugo osjetilo za razvojne potrebe izvan digitalnog svijeta. Nužno je stoga odgovorno baratanje njima unutar granica. Aplikacije pružene djeci moraju se savjesno odabirati. Moraju biti prilagođene dobi i pedagoški vrijedne.

Roditelji žele znati koja aplikacija će ispuniti obrazovne potrebe njihove djece, pružiti dobro osmišljene prilike za učenje te biti primjerena djetetu i pedagoški vrijedna. Dodatno, žele i da aplikacija bude njihovoj djeci zabavna. Neke nacionalne ustanove su objavile liste djeci primjerenih aplikacija (s preporukama i prikazima sadržaja) kako bi pomogle roditeljima da za svoju djecu nađu pravu aplikaciju.

• www.blickwechsel.org (samo njemački)
• www.bmfsfj.de
• www.educationalappstore.com
• www.preply.com (samo poljski)
• pl.mondly.com
• www.memrise.com
• www.monitor.si (samo slovenski)

Zašto kao podršku prvi koracima prema školskom jeziku koristiti aplikaciju "Dandelin ide u školu"?

Kao što je već spomenuto, ustanovljeno je da su aplikacije za podršku u učenju jezika, čak i za mlađu djecu, korisne te mogu potpomoći djeci u njihovom jezičnom razvoju, pismenosti i računanosti ako ispunjavaju kriterije dobne prikladnosti, sadržaja i dizajna aplikacije.

Aplikacija "Dandelin ide u školu" ispunjava sve gore navedene kriterije. Može biti naročito korisna za djecu koja

• uopće nisu upućena u školski jezik;
• već imaju neke temeljne sposobnosti i rado bi ih vježbala;
• imaju slabe ili nikakve prilike da dođu u dodir sa školskim jezikom prije negoli uđu u dječji vrtić ili školu, a žele razumjeti više do vremena kad stupe u dječji vrtić ili školu;
• potrebna im je neka pomoć u opće jezičnom razvoju, ranoj pismenosti i poznavanju brojeva;
• žele učiti jedan od jezika na raspolaganju u aplikaciji (njemački, litvanski, poljski, slovenski);
• žive u inozemstvu, ali žele učiti i vježbati svoj obiteljski jezik (ako je on jedan od jezika aplikacije).

Djeca će imati korist od zabavnog učenja osnovnih riječi. brojeva, boja, imenica, glagola, boja i prijedloga nužnih za razumijevanje i praćenje poučavanja kasnije u dječjem vrtiću ili školi. Vokabular upotrijebljen u aplikaciji brižljivo je odabran uz uzimanje u obzir posebnih smjernica za početak školovanja u Njemačkoj, Sloveniji, Poljskoj i Litvi. Poglavlja su osmišljena tako da pruže djeci zabavni obrazovni kontekst te razne metode uvođenja novog sadržaja učenja. Roditelji su pozvani da se pridruže svojoj djeci tijekom korištenja aplikaciju te čineći to uvode i sami sebe u školski jezik. Mogu tako i samo učiniti prve korake u školski jezik na isti zabavni način te imati koristi od doživljavanja zajedničkog učenja i igranja s djecom.

Ova aplikacija za učenje jezika je posve jedinstvena. Nudi učenje jezika s pristupom usmjerenim na djecu, a nešto od vokabulara i gramatike će djeci biti potrebno kad uđu u školu. Djeca će učiti bez napora kroz šalu i igranje igrica. Dandelin ne može dočekati trenutak kad će podijeli ovaj doživljaj s vama i vašim djetetom!

Literatura

• De Houwer, A. (2015). Integration und Interkulturalität in Kindertagesstätten und in Kindergärten: Die Rolle der Umgebungssprache für das Wohlbefinden von Kleinkindern. In: E. Reichert-Garschhammer, C. Kieferle, M. Wertfein & F. Becker-Stoll (Hrsg.): Inklusion und Partizipation – Vielfalt als Chance und Anspruch (S. 113-125). Göttingen: Vandenboeck & Ruprecht.
• Dintsioudi, A., Krankenhagen, J. (2020). Mehrsprachigkeit in der KiTa von Anfang an gut begleiten. nifbe-Beiträge zur Professionalisierung Nr. 12. Osnabrück: nifbe.
• Feierabend, S., Plankenhorn, T. & Rathgeb, T. (2015). miniKIM 2014. Kleinkinder und Medien. Basisuntersuchung zum Medienumgang 2- bis 5-Jähriger in Deutschland. Stuttgart: Medien pädagogischer Forschungsverbund Südwest.
• Panagiotopoulou, A. (2016). Mehrsprachigkeit in der Kindheit. Perspektiven für die frühpädagogische Praxis. In: Deutsches Jugendinstitut e.V. (Hrsg.): Weiterbildungsinitiative Frühpädagogische Fachkräfte (Wiff-Expertise Nr. 46). München: DJI.
• Tracy, R. (2008). Wie Kinder Sprache lernen. Und wie wir sie dabei unterstützen können. Tübingen: Narr Francke Attempo Verlag.
• Woerfel, T. (2022). Mehrsprachigkeit in Kita und Schule. Köln: Mercator-Institut für Sprachförderung und Deutsch als Zweitsprache.
• Bialystock, E. (2001). Bilingualism in development: Language, literacy and cognition. New York, NJ: Cambridge University Press.
• Bialystock, E., Majumber, S. & Martin, M.M. (2003): Developing phonological awareness: Is there a bilingual advantage? Applied Psycholinguistics, 24(1), 27-44.
• Byers-Heinlein, K., Burns T.C. & Werker, J.F. (2010). The Roots of Bilingualism in Newborns. Psychological Science, 21(3), 343-348.
• Garcia, O. (2009). Bilingual education in the 21st century: A global perspective. West Sussex, UK: Wiley- Blackwell.
• Gogolin, I. (2012). First language and second language learning. In: J.A. Banks (Ed.): The Encyclopedia of Diversity in Education (p. 915- 918). Thousand Oaks, CA & London: Sage Publication.
• Mampe, B., Friederici, A.D., Christophe, A. & Wermke, K. (2009). Newborn's cry melody is shaped by their native language. Current Biology, 19(23), 1994-1997.
• Zurer Pearson, B. (2008). Raising a bilingual child. A step-by-step guide for parents. NY: Living Language.