Priručnik za roditelje

U svakodnevnom životu, obitelji i obrazovne ustanove upotrebljavaju različite strategije kad je riječ o dvo-/višejezičnosti. Odabir strategije zavisi o tome što se smatra najbolje za djecu. Kako se povećava znanje o dvo-/višejezičnosti, tako se ustanovljuje da su na dugu stazu neke strategije više ili manje vrijedne u razvoju jezičnih vještina.

1. strategija: Kod kuće i javno govori se samo školski jezik.

Levent i Fatma imaju kćer koja se zove Nisa (ima 5 godina). Mala obitelj živi u Austriji. Levent i Fatma su iz Turske i žarko žele da njihova kći progovori njemački što je brže (i bolje) moguće. Premda je Fatmin njemački prilično ograničen (u gramatici, vokabularu, izgovoru i melodiji rečenica), ona se trudi govorit njemački sa svojom kćeri Nisi kad god je to moguće. Fatmi bi dakako bilo lakše i draže obraćati se kćeri na turskom, jer je to jezik na kojem se ona može najbolje izražavati. Ali osjeća potrebu da učini taj napor kako Nisa ne bi nazadovala u školi i kasnije u životu.

Dugo vremena roditeljima se savjetovalo da školski jezik koriste i kod kuće kako bi se izbjegla zbrka i preopterećenje kod djeteta. Taj je savjet bio dobronamjeran, no u međuvremenu su istraživanja pokazala da takva strategija lišava dijete - a i ostatak obitelji - njegovog jezičnog i kulturnog identiteta. Ako nema dnevne rutine uporabe obiteljskog jezika, on će biti zanemaren i izgubljen. Ako roditelji ne vladaju dobro školskim jezikom, s oskudnim znanjem gramatike i ograničenim vokabularom, dijete neće dobiti dovoljnu podršku u procesu učenja školskog jezika. Sve u svemu, na taj način djetetu se neće pomoći ni u ovladavanju obiteljskim jezikom ni u ovladavanju školskim jezikom. Moramo također uzeti u obzir da učenje različitih jezika nije prevelik izazov za dijete (vidi Poglavlje 2). Dakle, ova ranije omiljena strategija danas se više ne smatra preporučljivom.

2. strategija Jedna osoba, jedan jezik

Saya živi sa svojim suprug, Jimom, i 18-godišnjim sinom Alishanom, u Sloveniji. Saya govori sa svojim sinom kurdski. Njezin suprug Jim komunicira s Alishanom na engleskom. Oni su u tome odlučni, jer žele sačuvati jezik svojih predaka i svoj vlastiti identitet. Njihov sin je bio stalno "okružen" Slovencima od dječje vrtića do škole, pa nisu nikad brinuli o tome hoće li valjano naučiti slovenski. I to je uspjelo - Alishan je postao osposobljen govornik kurdskog, engleskog i slovenskog.

Drugi pristup je strategija "jedna osoba, jedan jezik". Svaki roditelj komunicira s djetetom na jeziku koji taj roditelj najbolje zna. Na taj način dijete je preuzelo dobre i različite izraze i riječi na svakome od jezika s kojima roditelji s njim komuniciraju. Osjećaji i zamisli se u pravilu izražavaju s najprimjerenijim riječima u jeziku kojim roditelj najbolje vlada. Ova strategija pruža također djeci mnoge prilike za učenje jezika u stvarnim situacijama. Također, omogućuje održavati i kulturni identitet budući da dijete može imati pristup različitim dijelovima obiteljskog kulturnog nasljeđa.

Jedna varijanta ove strategije je takva da roditelji govore obiteljski jezik kod kuće, ali se prebacuju na školski jezik čim se nađu izvan svoga doma - često pokušavajući uklopiti se u svoju okolinu.

Ova strategija zahtijeva visoku razinu samodiscipline i napor da se dosljedno koristi jedan jezik i ne prelazi na drugi jezik ako se u kući koristi više nego jedan obiteljski jezik. To može uključivati i mnogo "prevođenja" drugom roditelju koji možda ne vlada nekim određenim obiteljskim jezikom. S druge strane, ako se dosljedno provodi, to može poboljšavati stjecanje bogatog vokabulara u jezicima s kojima dijete živi. Nadalje, ova strategija dopušta također roditeljima da izraze svoja obostrana uvažavanja kulturnog identiteta svojih partnera.

3. strategija Transjezičnost

Gordin i Agbogbe imaju 12-godišnju kćer Katju, i žive u Litvi. Gordonovi predci su iz Izraela i on tečno govori litavski i hebrejski. Agbogbe je odrasla u Togou, te govor francuski, litavski i ewe. Svaki od roditelja želi sačuvati svoju jezičnu baštinu. Agbogbe govori s Katjom francuski i ewe. Obično razgovaraju francuski u javnosti, a ewe većinom kod kuće ili kad je razgovor prešao u emocionalne vode. Gordin u komunikaciji s Katjom također koristi svoja dva jezika. U njihovom svakodnevnom životu kod kuće, stalno prelaze s jednog jezika na drugi, što je odraz njihove višejezične stvarnosti. Katja razumije sve te jezike, ali obično odgovara na litavskom. Njeni roditelji nemaju ništa protivtoga da Katja odgovara samo na litavskom i ne prisiljavaju je da odgovara na raznim jezicima. Njeno razumijevanje hebrejskog, francuskog i ewe pokazuje da je ona dovoljno dobra u svim tim jezicima. Ona i njeni roditelji se ponose time da razumiju i govore mnogo jezike.

Transjezičnost je stanje u kojem svi ljudi uključeni u konverzaciju mogu koristiti sav svoj jezični repertoar (sva jezična iskustva i vokabular svih jezika kojima neka osoba vlada). Ovaj pristup poštuje višejezičnu stvarnost obitelji. Dopušta i odraslima i djeci jezičnu slobodu međuodnosa te upotrebu njihovih jezičnih sposobnosti do maksimuma. Ta strategija zahtijeva svijest o raznim situacijama za unapređivanje jezika i tome podržao jezični repertoar djeteta na uravnoteženi način. Drugim riječima, dijete je pozvano da iskoristi svoj potpuni jezični repertoar u svome izražavanju. Još uvijek, roditelji su odgovorni za održavanje jezičnog razvoja, koliko god to mogu, u svakom od jezika u koja je dijete upućeno. Na taj način dijete dobiva nove poticaje u svim pruženim mu jezicima te može učinkovitije savladavati školski jezik u skladu s roditeljskim odobravanjem. Nadalje, roditelji mogu produbiti svoj vlastiti jezični repertoar dok istodobno pružaju svojoj djeci dobre uvjete za učenje.